Arhivski podaci spominju slučaj Obrada Deicha, koji je kao nosač u gradskoj luci, pustio u grad »mnoge pridošlice iz kužnih mjesta te mnoge siromahe iz dijelova Sclavonije«. Kažnjen je vezivanjem na stup srama (ad carum) te paljenjem kose i brade.

Provodi se organiziran odvoz smeća uvođenjem stalne službe gradskih čistača

Uredba o izboru kacamorata (cazzamorti – venecijanska riječ koja označava one koji tjeraju mrtve), odnosno, zdravstvenih službenika, određuje da kacamorti moraju raditi besplatno (per angariam), te ne smiju biti članovi Malog vijeća ili građanskog suda. Republika je pazila da se vlast ne koncentrira u rukama nekolicine, a upravo su kacamorti imali široke ovlasti za vrijeme epidemije. Kacamorti su morali u posebnoj knjizi zapisati svakog bolesnika, kada je obolio i kuću u kojoj je živio. U drugoj knjizi su se zapisivale obitelji oboljelih, dan kada su poslate u karantenu, broj članova i kuća odakle su poslati na izdržavanje karantene. Ovo je prvo zabilježeno vođenje neke vrste kartoteke o oboljelima i umrlima u ovim krajevima.

Dubrovačka vlada donosi odluku o gradnji čvrste zgrade lazareta na otoku Supetru i Bobari.

Na Dančama su određene neke kuće namjenjene izolaciji sumnjivih i kužnih.

Na Supetru je izgrađena prva kamena kuća za smještaj bolesnih i sumnjivih na kužnu bolest.

Malo vijeće oduzima kacamortima ovlasti udaljavanja iz grada one vlastele za koju se sumnjalo da su oboljeli od kuge. To je napravljeno jer je postojala mogućnost zlouporabe propisa i istjerivanja iz grada političkih protivnika pod krinkom zdravstvene opasnosti.

Izgrađena je gradska kanalizacija.

Na Gradcu su određene neke kuće namjenjene izolaciji sumnjivih i kužnih.

Veliki srednjovjekovni humanist Filip de Diversis u svom djelu Opis slavnog grada Dubrovnika navodi kako je za vrijeme velike kuge 1437. godine bilo odlučeno da se sva vlastela povuku iz Grada koji je ostao pod upravom desetorice vlastele. No, ubrzo su devetorica podlegli bolesti, a Gradom je ostao upravljati sam samcijat osamdesettrogodišnji vlastelin Marin de Resti. Zbog ovakve opasnosti, sastalo se Vijeće izvan Grada i donesena je odluka da se tisuću plaćenika smjesti izvan zidina kako bi čuvali Grad od neprijatelja i još nekoliko brodova koji su čuvali prilaz s mora. Hrabri je Marin de Resti kugu preživio i kasnije bio nagrađen novčanim iznosom od 500 perpera